Značaj (pra)starih i veteranskih stabala

Stara stabla su organizmi od iznimne važnosti u ekosustavu. Ona skladište velike količine ugljika, fiksiraju dušik, proizvode kisik, stvaraju mikroklimu i nezamjenjiva staništa kakva ne postoje u mladim šumama ili nasadima stabala. Također, raznim mehanizmima kontroliraju uvjete u tlu te bitno utječu na rast mladih stabala u okruženju.

Prastarim stablima (engl. ancient tree) smatraju se primjerci velike ili duboke starosti u usporedbi s drugim stablima iste vrste. Često su to stabla djelomično odumrle krošnje te velikog opsega debla, s prisutnim šupljinama. Unatoč tomu, takva stabla ponekad mogu živjeti još desetljećima, pa čak i stoljećima.

Pod veteranskim stablima podrazumijevaju se stabla s karakteristikama poput duplji, šupljina i plodišta gljiva, često poodmakle dobi i neobičnog izgleda. Pojam veteranskog stabla razlikuje se od pojma „prastaro stablo“. Prastaro stablo može, ali ne mora biti veteransko stablo, dok veteransko stablo nije nužno staro stablo. Veteransko stablo može biti i mlađe, manjeg promjera debla u usporedbi s prastarim stablima, ali s navedenim obilježjima.

Osobine poput truleži debla, grana i korijena te prisutnosti plodišta gljiva, šupljina i mrtvog drva čine stara i veteranska stabla idealnim staništem za brojne organizme, od gljiva, bakterija, lišajeva, mahovina i beskralješnjaka do ptica i šišmiša. Takva stabla imaju ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti u šumskim i urbanim ekosustavima.

Osim ekološkog doprinosa i značaja za krajobraz, stara i veteranska stabla mogu biti vrijedna i zbog svojeg kulturno-povijesnog značaja. Ona često otkrivaju informacije o povijesti korištenja zemljišta, primjerice stabla u perivojima nastalim na području nekadašnjih šuma upućuju na nekoć prisutni tip šumske zajednice, a šubarena stabla vrbe mogu ukazivati na nekadašnje vodotoke. Tako je, na primjer, stablo platane na Banfici, danas uklopljeno u stambeno naselje, zapravo ostatak nekadašnjeg drvoreda uz pješačku stazu koja je iz grada preko oranica vodila do rijeke Drave. Skupine i pojedinačni primjerci starih stabala često su odraz tradicije sadnje drveća uz okupljališta ljudi, crkve, škole i druge javne institucije. Ta su stabla nekada bila svojevrsni orijentiri i vizualni akcenti u prostoru, dok su danas to raritetni primjerci zbog svojih dimenzija, starosti ili habitusa. Uz pojedina stabla vezane su različite legende i narodne priče, kao npr. uz Belinu lipu i platanu u Jalžabetu.

Zbog svih navedenih značajki, (pra)stara i veteranska stabla zahtijevaju pažnju i brigu u usporedbi s drugim, “običnim” stablima u urbanim sredinama i šumama, od neprocjenjive su vrijednosti i važno ih je očuvati u najvećoj mogućoj mjeri.

Skip to content