Varaždinske Toplice – lječilišni perivoj

Kategorija zaštite: spomenik parkovne arhitekture – park

Godina proglašenja zaštite: 1963. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode NRH br. 39/1-1963.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 73

Grad/općina: grad Varaždinske Toplice

Opis položaja: u središtu Varaždinskih Toplica, na obroncima Varaždinsko-topličkog gorja, danas uz arheološke iskopine rimskog kupališta

Površina zaštićenog područja: 15,33 ha

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Perivoj je vjerojatno oblikovan početkom 18. stoljeća po uzoru na engleske pejzažne parkove, u vrijeme kada započinje intenzivniji  razvoj kupališne tradicije u Varaždinskim Toplicama. Perivoj se nekada sastojao od dekorativnog parternog vrta na mjestu današnje arheološke zone, te pejzažno oblikovanog perivoja na koji se nadovezuje parkovno-šumski prostor s vrijednim autohtonim vrstama (zajednica hrasta kitnjaka i graba). U perivoju su posađene brojne egzote, a termalno vrelo i rimsko arheološko nalazište s njime danas čini jednu cjelinu.

Povijesni podaci:

Kontinuitet naseljavanja u Varaždinskim Toplicama postoji već više od dvije tisuće godina. U 3. i 2. stoljeću p.n.e. na ovom je području živjelo ilirsko pleme Jasa, koje je na prostoru današnjih Varaždinskih Toplica (zbog postojećeg izvora termalne vode) osnovalo kupalište ili s njim povezano svetište. Kasnije, za vrijeme cara Augusta, Toplice potpadaju pod Rimsko carstvo i dobivaju ime Aquae Jasae, te svoj najveći razvoj imaju u 4. stoljeću, za vrijeme cara Konstantina. Termalno lječilište (u današnjem obliku) počinje raditi od 1820. godine.