Varaždinske Toplice – lječilišni perivoj
Kategorija zaštite: spomenik parkovne arhitekture – park
Godina proglašenja zaštite: 1963. godine
Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode NRH br. 39/1-1963.
Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 73
Grad/općina: grad Varaždinske Toplice
Opis položaja: u središtu Varaždinskih Toplica, na obroncima Varaždinsko-topličkog gorja, danas uz arheološke iskopine rimskog kupališta
Površina zaštićenog područja: 15,33 ha
Natura 2000 područje: NE
Osnovne značajke:
Perivoj je vjerojatno oblikovan početkom 18. stoljeća po uzoru na engleske pejzažne parkove, u vrijeme kada započinje intenzivniji razvoj kupališne tradicije u Varaždinskim Toplicama. Perivoj se nekada sastojao od dekorativnog parternog vrta na mjestu današnje arheološke zone, te pejzažno oblikovanog perivoja na koji se nadovezuje parkovno-šumski prostor s vrijednim autohtonim vrstama (zajednica hrasta kitnjaka i graba). U perivoju su posađene brojne egzote, a termalno vrelo i rimsko arheološko nalazište s njime danas čini jednu cjelinu.
Povijesni podaci:
Kontinuitet naseljavanja u Varaždinskim Toplicama postoji već više od dvije tisuće godina. U 3. i 2. stoljeću p.n.e. na ovom je području živjelo ilirsko pleme Jasa, koje je na prostoru današnjih Varaždinskih Toplica (zbog postojećeg izvora termalne vode) osnovalo kupalište ili s njim povezano svetište. Kasnije, za vrijeme cara Augusta, Toplice potpadaju pod Rimsko carstvo i dobivaju ime Aquae Iasae te svoj najveći razvoj doživljavaju u 4. stoljeću, za vrijeme cara Konstantina. Termalno lječilište (u današnjem obliku) počinje raditi od 1820. godine.
