Spilja Vindija
Kategorija zaštite: spomenik prirode – paleontološki
Godina proglašenja zaštite: 1964. godine
Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode br. 98/9-1964.
Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 130
Grad/općina: općina Donja Voća
Opis položaja: oko 20 km zapadno od Varaždina, 10-ak km sjeverozapadno od Ivanca, 2 km zapadno od naselja Donja Voća, na Križnjakovom vrhu (275 m) u istočnom dijelu Ravne gore. Do spilje se dolazi kroz duboku usku dolinu potoka Šokot, te kratkim usponom uz sjeveroistočnu padinu.
Površina zaštićenog područja: 1,14 ha
Natura 2000 područje: HR2000369 Vršni dio Ravne gore (POVS)
Osnovne značajke:
Spilja Vindija (Vindrija, Križnjakova jama, Lavska jama) spada u najznačajnija arheološka i paleontološka nalazišta Hrvatske, a obzirom na značaj i količinu nalaza pripada joj istaknuto mjesto i među svjetski poznatim spiljskim lokalitetima. Glavni zaštitni profil koji se nalazi na samom ulazu u spilju predstavlja veliku vrijednost zbog sačuvanog slijeda pleistocenskih sedimenata, što je u Hrvatskoj a i u Europi rijetkost. Vindiju je moguće smatrati i poluspiljom obzirom da je svedena na veliku dvoranu duljine 50 m, najveće širine 28 m, a visine i preko 20 m.
Fosilni ostaci ljudi i brojnih životinja, zajedno s više tisuća kamenih i koštanih rukotvorina, određuju Vindiju i kao jedno od najznačajnijih europskih paleolitičkih nalazišta. Istraživanjima upravo fosilnih kostiju neandertalaca iz Vindije, utvrđeno je da u genomu suvremenog čovjeka ima neandertalskih gena, koji potvrđuju kako su se neandertalci uspješno miješali sa suvremenim ljudima.
Povijesni podaci:
Spilja Vindija je formirana različitim geološkim procesima u stijenama taloženim u Panonskom moru (Paratethys) prije oko 15 milijuna godina. Spiljske naslage taložile su se zadnjih gotovo 400 000 godina, tijekom pleistocenske i holocenske epohe najmlađeg geološkog perioda kvartara.
Arheološki sadržaji i tragovi rezanja na kostima ulovljenih životinja (cut marks) svjedoče da su ljudi Vindiju posjećivali (ili povremeno u njoj boravili) od sredine paleolitika pa sve do srednjeg vijeka. Prve zabilješke o Vindiji potječu od Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1873.) i Dragutina Gorjanovića-Krambergera (1904.). Stjepan Vuković je prvi 1928. godine pronašao rukotvorine i ostatke životinja te započeo istraživanja. Opsežna istraživanja i iskopavanja (1974. – 1967.) nastavio je Mirko Malez.
