Čuvari prirode, čuvari šume, nadzornici, izviđači, čuvari divljih životinja, čuvari parka, upravitelji krajolika, službenici za zaštitu – sve su to imena koja tzv. “rendžeri” imaju diljem svijeta, a njihov se dan svake godine obilježava 31. srpnja, u spomen na sve koji su stradali obavljajući svoje poslove. Ovogodišnja proslava Svjetskog dana rendžera – čuvara prirode usmjerena je na prikaz raznolikosti njihove radne snage, uključujući mjesta na kojima rade, vrste poslova koje obavljaju te države i zajednice iz kojih potječu. Rendžeri nadziru gotovo 15% zemljine kopnene površine, kao i 7% površine oceana.

U Republici Hrvatskoj rendžeri se nazivaju čuvarima prirode i oni vrše neposredni nadzor u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže Natura 2000, a zaposleni su u javnim ustanovama koje upravljaju nacionalnim parkovima, parkovima prirode ili zaštićenim područjima županija. Posao čuvara prirode je više od obične šetnje u prirodi: čuvar prirode je na terenu neovisno o godišnjem dobu, klimatskim uvjetima ili dobu dana, a mora raspolagati znanjem o ekologiji, zaštiti prirode te prirodnim i kulturnim vrijednostima i procesima u pojedinim zaštićenim područjima odnosno područjima ekološke mreže. Čuvari prirode na terenu surađuju s komunalnim redarima općina i gradova, Policijskom upravom, inspekcijom zaštite prirode i okoliša, kao i građevinskom, šumarskom, lovnom, ribolovnom i vodopravnom inspekcijom.

Ako u zaštićenom području ili području ekološke mreže čuvar prirode zatekne osobe koje svojim djelovanjem štete prirodi, čuvar prirode ima pravo i obvezu poduzeti sve potrebne mjere s ciljem sprječavanja štetnih utjecaja na prirodu, od identifikacije osobe do podnošenja kaznene prijave, a sve u skladu s odredbama Zakona o zaštiti prirode. Osim poslova neposredne zaštite, čuvari prirode obavljaju i poslove promicanja zaštićenih područja i područja ekološke mreže, što uključuje planiranje, organiziranje i izvođenje poučnih šetnji, ekološku poduku posjetitelja i lokalnog stanovništva, brigu o sigurnosti posjetitelja i poduzimanje radnji spašavanja, praćenje stanja biljnih i životinjskih vrsta, kao i drugih vrijednosti zaštićenih područja i područja ekološke mreže.

Većinu vremena čuvari prirode provode na terenu, u prirodi u kojoj se suočavaju s brojnim izazovima i različitim uvjetima prilikom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, a često i negativnim stavovima pojedinaca. Percepcija čuvara prirode u široj javnosti trebala bi težiti suradnji u smislu zajedničkog doprinosa zaštiti prirodnih vrijednosti jer čuvari prirode kao pojedinci ne mogu samo vlastitim naporima doprinijeti očuvanju prirode. Zajedničkim snagama uvijek možemo postići mnogo više.