Iako se zaštita prirode uglavnom temelji na zaštiti živih organizama i ekosustava, zaštita geoloških i geomorfoloških prirodnih vrijednosti, odnosno “nežive prirode” ima dugu tradiciju. Speleološki objekti  odn. prirodno formirane podzemne šupljine (špilje, jame, ponori i slično) su od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njenu osobitu zaštitu.

Krš u Hrvatskoj zauzima preko 50% ukupne površine kopna, od čega mali, ali važan dio pripada i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Na području Varaždinske županije okršeni su dijelovi planinskih masiva Ravne gore, Ivanščice, Kalnika te Varaždinsko-topličkog gorja. Daleko najveći broj objekata, gotovo 50 %, nalazi se na Ravnoj gori koja je i najokršenija. Slijedi Ivanščica sa 25 % udjela, Kalnik sa 15 % dok su ostali planinski masivi zastupljeni s 2-5 % udjela.

Dosadašnja istraživanja speleoloških objekata SZ Hrvatske gotovo su isključivo bila orjentirana na arheološki i paleontološki segment pojedinih špiljskih nalazišta. Sustavnija speleološka i biospeleološka istraživanja u Varaždinskoj županiji provedena su u razdoblju od 2006. do 2014. godine u sklopu izrade baze podataka za speleološki i biospeleološki katastar Ivančice, Ravne gore, Kalnika i Varaždinsko-topličkog gorja (…..

Po definiciji, speleološki objekt predstavlja prirodnu podzemnu šupljinu dužine najmanje 5 metara s otvorom koji mora biti manji od dužine špilje. Uobičajena podjela na špilje i jame zasniva se na prevladavajućem nagibu kanala koji je kod špilje manji od 45°, a kod jama veći od 45°.

Pojedini speleološki objekti s područja Varaždinske županije uključeni su u Ekološku mrežu Republike Hrvatske, koja je dio Natura2000 ekološke mreže Europske unije (HR2001191 Cerjanska špilja, HR2001192 Zdenec pri Ciglaru i HR2001195 Špilja pod Špicom) i važni su za očuvanje stanišnog tipa Špilje i jame zatvorene za javnost (8310).

 

SPELEOLOŠKI OBJEKTI RAVNE GORE

Ravna gora najokršeniji masiv na području SZ Hrvatske i kao takav predstavlja iznimno zanimljivo područje za speleološka istraživanja. Iako Ravna gora ne imponira visinom (Tri kralja, 686 m) cijela planina, a naročito njen najzapadniji dio ima tipična krška obilježja i izraženu okršenost. Prisutni su duboki kanjoni (Velika i Mala Sotinska), strme grede i litice (Velike Pećine su najviša litica SZ Hrvatske), škrape, duboke lijevkaste ponikve, špilje, jame, jedan ponor i više manjih krških izvora. Najizrazitije krške pojave SZ  Hrvatske razvijene su upravo na Ravnoj gori, gdje se nalazi gotovo 50 % do sada poznatih speleoloških objekata ovog područja. Na osnovu dosadašnjih istraživanja evidentirano je 50-ak speleoloških objekata na ovom području.

Špilja Vindija kod Donje Voće i Velika pećina kod Goranca su od iznimnog arheološkog i paleontološkog značaja, te su i zaštićene kao paleontološki spomenici prirode. Međutim, u speleološkom smislu daleko su zanimljivije dvije hidrološki aktivne špilje: Zdenec pri Ciglaru i Cerjanska špilja. Zdenec pri Ciglaru ili Dopolanjščica ima podzemnu dvoranu veličine oko 10×20 m iz koje se odvajaju dva uska špiljska kanala kojima teče voda. Ljudskom rukom ova je voda skrenuta izvan špilje gdje se akumulirala u drvenom zdencu i služila kao pojilište za stoku.  Cerjanska je špilja poznata još pod imenima Dopolanjščica, Repnjak ili Čardak špilja i predstavlja uski dugačak špiljski kanal iz kojeg istječe voda. S ukupnom duljinom od oko 80 metara ova špilja je jedna od najdužih na području SZ Hrvatske.

Od biospeleološki najznačajnijih objekata posebno se ističu: Velika ili Mačkova spilja, Zdenec pri Ciglaru, Cerjanska spilja, Duplja jama i Vila jama. Velika pećina (Mačkova špilja) predstavlja važno tipsko nalazište podzemne faune, jer su iz nje opisane dvije podvrste: kopneni jednakonožni kopneni račić Androniscus dentiger croaticus i kornjaš hrvatski špiljski trčak Laemostenus schreibersi croaticus. Ove podvrste proširene su samo u SZ Hrvatskoj i predstavljaju endeme ovog područja.

 

SPELEOLOŠKI OBJEKTI IVANŠČICE

Ivanščica predstavlja najvjerojatnije posljednji ogranak Dinarida koji se na području sjeverne Hrvatske spuštaju u subalpski prostor te Panonsku nizinu. Na njoj je locirano preko 25 % do sada poznatih speleoloških objekata SZ Hrvatske, koji (nakon masiva Ravne gore) čine najveći udio speleološki objekata na području Varaždinske županije.

Masiv Ivanščice najokršeniji je u svom zapadnom dijelu, posebno na kontaktu trijaskih dolomita i vapnenaca te tercijarnih naslaga. Na Ivanščici nalazimo duboke kanjone, manje grede i litice, tek nekoliko manjih špilja i jama, od kojih su najznačajnije špilja Cingulica i Ivina jama, zatim Ponor na Šebastjanovcu, jame u okolici Belca i nekoliko jačih krških izvora.

Na nekoliko većih rasjeda došlo je do taloženja ruda, tako da je na širem području Ivanščice prisutan veći broj rudnika. Najzanimljiviji je Rudnik Kraševski zviri kod Pahinskog, koji je (nakon završetka eksploatacije) zatvoren krajem 19. stoljeća (naknadno se otvorio ulaz u najvišu etažu). Rudnik se sastoji od četiri etaže od kojih najniža predstavlja akumulaciju vode za izvor nazvan Kraševski zviri.

Prema duljini kanala svi evidentirani odn. istraživani speleološki objekti (njih 20-ak) manjih su dimenzija, u rasponu od 9 do 25 metara. Najdulje su Velika špilja i Osinec jama s 20 metara istraženih kanala, a slijede Brana špilja, Cingulica špilja i Vularna špilja s 15 metara. Najdublja je Hanžekova jama s trenutno istraženih 25,5 metara.

Od biospeleološki najznačajnijih objekata Ivančice posebno se ističe Hanžekova jama u kojoj je utvrđen najveći broj vrsta, među kojima su i troglobiontne i stigobiontne vrste.

 

SPELEOLOŠKI OBJEKTI KALNIKA I VARAŽDINSKO-TOPLIČKOG GORJA

Na području Varaždinsko-topličkog gorja postoji nekoliko manjih krških područja površine oko 10 km², na kojima su razvijeni samo površinski krški oblici – gusto razvijene ponikve koje se nalaze na ravnijim zaravnima i imaju funkciju odvodnje oborinskih voda u podzemlje, te se javlja i nekoliko slabijih krških izvora. Iako su mogući, na tom prostoru nisu registrirani podzemni krški oblici: špilje i jame.

Na Kalniku ne nalazimo površinske krške oblike, ali postoje izolirani blokovi vapnenaca i gornjebadenskih stijena u kojima nalazimo manje speleološke objekte, a sjeverno od Kalnika i dubinski krš. Na području Ljubelja nailazimo na trijaske tektonske blokove vapnenca i dolomitičnih vapnenaca u kojima je razvijen dubinski krš koji omogućuje cirkulaciju i zagrijavanje vode na relaciji Ljubelj – Varaždinske Toplice. Oko termalnog izvora u Varaždinskim Toplicama istaložene su debele naslage sedre, koje svjedoče o krškom porijeklu termalne vode.

Tijekom 2013. godine istraživano je 12 speleoloških objekata i 1 krški izvor na tom području. Prema duljini kanala gotovo svi istraživani speleološki objekti su manjih dimenzija, u rasponu od 5 do 18 metara s izuzetkom Kranjča špilje koja je najdulja s preko 100 m kanala. Prema dubini kanala sve istraživane jame su manjih dimenzija, do 30 metara, a najdublja je Jama u Rabuzinovoj šumi s trenutno istraženih 20 metara dubine.