Priroda može biti i saveznik u obrani od poplava

Ovih smo dana bili svjedoci koliko razorna može biti snaga prirode. Olujni vjetar i velike količine oborina u kratkom vremenskom razdoblju uzrokovale su poplave, uništavanje imovine, a nažalost i ljudske žrtve. Ovakve ekstremne vremenske prilike vezane su uz klimatske promjene, a znanstvenici procjenjuju da će u budućnosti biti sve češće i destruktivnije.

Poplave i plavljenja prirodni su procesi, prirodna stanja rijeka u proljeće i jesen (sada, nažalost, i ljeti), jer sve rijeke (posebno nizinske) prirodno plave prostrano područje kroz koje teku. Međutim, uslijed razvoja poljoprivrede, urbanizacije, prometa i vodnoga gospodarstva, poplavne nizine mnogih rijeka danas su u potpunosti nestale ili su vrlo smanjene, što nažalost doprinosi nastanku šteta od poplava.

Poplave se teško mogu u potpunosti izbjeći, međutim možemo se (i trebamo) prilagođavati novonastalim hidrološkim prilikama i klimatskim uvjetima. Priroda nam u tome može biti i saveznik! Prirodna retencijska područja poput Lonjskog polja ili Kopačkog rita omogućuju da priroda za čovjeka odradi važan dio posla u borbi protiv poplava, kroz prihvaćanje i zadržavanje velike količine poplavnih voda. Stoga je takva poplavna područja uz rijeke, gdje god je to moguće, nužno zadržati i očuvati u neizgrađenom obliku, dok se vodozaštitnim građevinama istovremeno moraju štititi područja na kojima je direktno ugrožena imovina čovjeka.

Prednost i važnost uključivanja prirodnih mjera zaštite od poplava prepoznala je i Europska komisija, koja ističe kako se zaštita od poplava učinkovitije provodi zajedno s prirodom, a ne protiv nje. I to po svjetski priznatom načelu ‘Davanja prostora rijeci’, odnosno očuvanjem prirodnih poplavnih područja i njihovim proširenjem kroz spajanje odvojenih riječnih rukavaca te odmicanjem obrambenih građevina od rijeke, kako bi se smanjili vodostaji za vrijeme poplava. U fokus se sve više stavlja i ponovna uspostava vlažnih staništa s ciljem očuvanja bioraznolikosti, ublažavanja utjecaja klimatskih promjena te u konačnici postizanja direktnih koristi za čovjeka.

Skip to content