Jeste li znali da jelenak (Lucanus cervus) većinu svog života provede skriven u trulom drvu, panjevima i korijenju starih stabala? Iako ga najčešće primjećujemo kao odraslu jedinku, njegov razvoj traje nekoliko godina, a upravo su stara stabla i mrtva drvna masa ključni za opstanak ove vrste.

Jelenak je jedan od najvećih i najprepoznatljivijih kornjaša u Europi. Mužjaci se lako prepoznaju po velikim čeljustima koje podsjećaju na jelenje rogove, a koriste ih u borbama za ženke. Unatoč veličini i izraženom izgledu, jelenak nije opasan za ljude.

Njegova prisutnost upućuje na očuvanost šumskih staništa u kojima još uvijek ima dovoljno starih stabala, trulih panjeva, korijenja i odumrle drvne mase. Takav drvni supstrat potreban je za razvoj ličinki, koje se hrane trulim drvom i u njemu provode najveći dio životnog ciklusa.

Jelenak je danas ugrožen ponajprije zbog gubitka pogodnih staništa. Uklanjanje starih stabala, panjeva i mrtvog drva, intenzivno uređivanje zelenih površina te širenje urbanih područja smanjuju broj mjesta na kojima se ova vrsta može razvijati.

Kako mu možemo pomoći?

– U šumama, parkovima i vrtovima važno je ostaviti dio mrtvog drva, osobito trule panjeve i staro korijenje.

– Pri održavanju zelenih površina ne treba uklanjati svu odumrlu drvnu masu jer ona ima važnu ulogu u očuvanju brojnih vrsta.

– Ako pronađete odraslog jelenka, najbolje ga je ne uznemiravati.

– Ako se nalazi na cesti ili drugom opasnom mjestu, možete ga pažljivo premjestiti na sigurniju površinu u blizini.

 

Čuvajmo jelenka očuvanjem starih stabala, mrtvog drva i prirodnih šumskih staništa.