Vlažna staništa odlikuju se izuzetnom biološkom i krajobraznom raznolikošću, a prepoznat je i njihov značaj u prilagodbi na klimatske promjene. Važnost u obrani od poplava, obnavljanju zaliha podzemnih voda, učvršćivanju obala, zadržavanju hranjivih tvari i sedimenata te pročišćavanju vode samo su neke od funkcija vlažnih staništa. Ona također pružaju mogućnost rekreacije i razvoja turizma te predstavljaju iznimnu kulturno – tradicijsku vrijednost.

Danas su vlažna staništa najugroženiji ekosustavi na zemlji. Procjenjuje se da je zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa u posljednjih 50 godina izgubljeno 35 % svih vlažnih staništa u svijetu.

Vrijednost močvarnih staništa i višestruka korist njihovog očuvanja za čovjeka prepoznata je od strane međunarodne zajednice te je 2. veljače 1971. u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica. Zemlje potpisnice obvezale su se na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju, a konvencija ujedno predstavlja i okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa. Republika Hrvatska potpisnica je Ramsarske konvencije od 1991., a na Ramsarskom popisu nalaze se Parkovi prirode Kopački rit, Lonjsko polje i Vransko jezero, te Posebni rezervat Crna Mlaka u Jastrebarskom i Donji tok rijeke Neretve.

Na području Varaždinske županije rijeka Drava predstavlja jedan od posljednjih doprirodnih tokova nizinskih rijeka u srednjoj Europi, a vlažna staništa uz Dravu dom su brojnim biljnim i životinjskim vrstama.

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana vlažnih staništa je „Restauracija vlažnih staništa“ čime se u fokus stavlja ponovna uspostava vlažnih staništa kako bi se očuvala bioraznolikost, ublažili utjecaji klimatskih promjena te postigle direktne koristi za čovjeka.

• 
• 
•