Godina proglašenja zaštite: 2012. godine

Tijelo proglašenja  zaštite: Međunarodno koordinacijsko vijeće UNESCO-vog Programa „Čovjek i biosfera (Man and Biosphere – MAB)“

Države: Hrvatska i Mađarska (planira se uključivanje još tri države – Austrije, Slovenije i Srbije)

Županije: Međimurska,  Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Virovitičko-podravska, Osječko-baranjska županija i Vukovarsko-srijemska

Grad/općina: grad Varaždin, općina Cestica, općina Petrijanec, općina Sračinec, općina Trnovec Bartolovečki, općina Martijanec, općina Sveti Đurđ, općina Mali Bukovec, općina Veliki Bukovec (u Varaždinskoj županiji)

Opis položaja: Prostor uz rijeke Muru i Dravu (zaštićen i u sklopu regionalnog parka Mura-Drava), rijeku Dunav te park prirode Kopački rit

Površina zaštićenog područja: 631.603,00 ha (ukupno na području Hrvatske i Mađarske), 9.794,61 ha (u Varaždinskoj županiji)

Natura 2000 područje: DA, u Varaždinskoj županiji HR1000013 Dravske akumulacije (POP), HR1000014 Gornji tok Drave (POP), HR2001307 Drava akumulacije (POVS), HR5000014 Gornji tok Drave – od Donje Dubrave do Terezinog polja (POVS)

Osnovne značajke:

Političke granice između država često presjecaju ekološke sustave, zbog čega isti ekološki sustavi mogu u različitim državama biti predmet različitih praksi upravljanja i korištenja. Stoga prekogranični rezervati biosfere predstavljaju sredstvo za zajedničko upravljanje takvim područjima. Uspostavljanjem prekograničnih rezervata biosfere države iskazuju službenu potvrdu volje za suradnjom na upravljanju ekološkim sustavima koje dijele, a  UNESCO kao institucija UN-a potvrđuje ovu političku volju na međunarodnoj razini.

Svaki rezervat biosfere mora ispuniti tri temeljne funkcije koje se međusobno nadopunjuju:

• zaštitna funkcija – doprinjeti očuvanju krajobraza, te raznolikosti ekoloških sustava, vrsta i genetskih resursa;
• razvojna funkcija – poticati ekonomski i ljudski razvoj koji je socio-kulturno i ekološki održiv;
• logistička funkcija – davati podršku istraživanju, monitoringu, obrazovanju i razmjeni podataka vezanih uz lokalne, nacionalne i globalne probleme zaštite i održivog razvoja.

Rezervati biosfere su organizirani u tri međusobno povezane zone:

• područje jezgre (core area) koje je zakonom zaštićeno i sadrži ekološki najvrjednija područja te je namijenjeno znanstvenim istraživanjima i praćenju stanja;
• utjecajno područje (buffer zona) koje okružuje područje jezgre, štiti jezgru od nepovoljnih utjecaja te se u tom području mogu odvijati samo aktivnosti koje su usklađene s ciljevima zaštite (npr. održivi turizam, poljoprivredno i šumsko gospodarenje uz primjenu mjera zaštite);
• prijelazno područje (transition area) koje čine pretežno naseljena područja u kojima se provode edukacijske aktivnosti i promiče održivi razvoj u sklopu gospodarskog razvoja.

Povijesni podaci:

Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) je još 1971. godine pokrenula Program „Čovjek i biosfera (Man and Biosphere – MAB)“, kao međuvladin znanstveni program koji ističe važnost uspostave ravnoteže između očuvanja bioraznolikosti i razvojnih potreba lokalne zajednice. U sklopu tog Programa je 1974. godine započela uspostava svjetske mreže područja koja predstavljaju glavne ekološke sustave na Zemlji unutar kojih se štiti genetska raznolikost, provode istraživanja ekoloških sustava, te praćenje njihova stanja i edukacija. Pojedina područja ove mreže nazvana su rezervatima biosfere.

Hrvatsko – mađarski rezervat biosfere Mura – Drava – Dunav  je drugi hrvatski rezervat biosfere (planina Velebit postala je dijelom ove svjetske mreže još davne 1977. godine). Hidrotehnički radovi vezani uz obranu od poplava, melioracije i izgradnju hidroelektrana u protekla tri stoljeća znatno su izmijenili i skratili tok rijeka Mure, Drave i Dunava, a njihova poplavna područja ograničili nasipima. Odgovarajućim upravljanjem slivovima ovih rijeka moguće je i u budućnosti na ovom prostoru očuvati prirodne vrijednosti i omogućiti nesmetano provođenje ljudskih aktivnosti.

Uspostava hrvatsko-mađarskog prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav prvi je korak ka uspostavi istoimenog rezervata biosfere koji bi, uz Hrvatsku i Mađarsku, uključio još tri države (Austriju, Sloveniju i Srbiju), te predstavljao prvi rezervat biosfere između pet država u svijetu.

Objava Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1963. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode SRH 114/3 – 1963.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 80

Grad/općina: općina Maruševec

Opis položaja: na istaknutom brežuljku ispred jugoistočnog pročelja kurije Pongratz u naselju Čalinec, između Maruševca i Vinice, zapadno od Varaždina

Površina zaštićenog područja: pojedinačni objekt

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Tisa (Taxus baccata) u Čalincu ubraja se među najveće sađene primjerke te vrste u Hrvatskoj, osobito zbog debljine debla (opseg debla u prsnoj visini iznosi preko 4,20 m). Tisa je vjerojatno zasađena početkom 19. stoljeća, te se njezina starost procjenjuje na preko 200 godina.

Povijesni podaci:

Tisa uz kuriju Pongratz u Čalincu je gotovo jedini dokaz postojanja perivoja koji se nekada nalazio na ovome mjestu. Od perivoja, čija je površina iznosila oko 3 ha, danas je ostao tek manji broj stabala oko kurije i poneko stablo koje pripada okućnicama okolnih kuća. Nova cesta koja prolazi pokraj kurije presjekla je perivoj na dva djela, uz cestu su izgrađene kuće, tako da je perivoj danas u potpunosti uništen. Vrijeme nastanka nekadašnjeg perivoja, kao ni vrijeme sadnje tise, nije poznato. Budući da je perivoj ucrtan na katastarskoj karti iz 1860. godine, sa sigurnošću se može tvrditi da je nastao prije te godine, stoga je tisa vjerojatno zasađena početkom 19. stoljeća.

Objava Tisa u Čalincu – pojedinačno stablo pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1975. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu prirode SRH br. Up/I°42-1975.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 319

Grad/općina: grad Varaždin

Opis položaja: pored deseterokatnice u stambenom naselju Banfica u sjevernom dijelu grada Varaždina, na križanju Koprivničke i Vukovarske ulice

Površina zaštićenog područja: pojedinačni objekt

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Platana na Banfici u Varaždinu (Platanus x hispanica, P. x acerifolia – hibridna, javorolisna platana) visine preko 22 m, prsnog promjera od gotovo 200 cm, vrlo široke i razgranate krošnje.  Njezina se starost procjenje na više od 100 godina, a s obzirom na svoje dimenzije predstavlja ukras stambenog naselja Banfica.

Povijesni podaci:

Platana u Varaždinu ostatak je nekadašnjeg drvoreda posađenog uz pješačku stazu koja je iz grada preko oranica vodila do rijeke Drave. Drvored se sastojao od različitih vrsta drveća, a platana na Banfici je jedino stablo koje je preživjelo do naših dana.

Objava Platana u Varaždinu – pojedinačno stablo pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1963. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode SRH 113/3 – 1963.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 84

Grad/općina: općina Jalžabet

Opis položaja: u parkovnom prostoru ispred dvorca u Jalžabetu, u dravskoj ravnici oko 10 km istočno od Varaždina, uz prometnicu Varaždin-Ludbreg

Površina zaštićenog područja: pojedinačni objekt

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Platana u Jalžabetu (Platanus x hispanica, P. x acerifolia – hibridna, javorolisna platana) ubraja se među najstarija sađena stabala na prostoru Hrvatske, opsega debla u prsnoj visini od 11,5 metara. Pretpostavlja se da je golema platana vjerojatno bila soliterno stablo na livadi ili uz neki objekt i prije izgradnje dvorca 1744. godine.

Prema jednoj predaji, donijeli su je i zasadili povratnici iz križarskih ratova u 13. stoljeću. Međutim, s obzirom da najstariji podaci o javorolisnoj platani u Europi sežu u 17. stoljeće, pretpostavka je da je platana u Jalžabetu ipak nešto „mlađa“.

Povijesni podaci:

O perivoju uz dvorac u Jalžabetu zna se vrlo malo: vjerojatno je osnovan nakon 1860. godine, što potvrđuje katastarska karta i starost postojećih stabala. Jedino velika platana, čija se starost procjenjuje na više od četiri stotine godina, upućuje na veću starost.

Objava Platana u Jalžabetu – pojedinačno stablo pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1963. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode SRH 191/3 – 1963.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 96

Grad/općina: grad Varaždinske Toplice

Opis položaja: u središtu Varaždinskih Toplica, na povišenom terenu ispred župne crkve

Površina zaštićenog područja: pojedinačni objekt

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Od zaštićene skupine starih lipa interesantnog habitusa (Tilia platyphyllos – velelisna, rana lipa) danas je ostalo sačuvano 10 stabala. Točna godina njihove sadnje nije poznata. S obzirom na to da je crkva sv. Martina kasnogotička građevina koja je u potpunosti preuređena 1763. godine, pretpostavlja se da su otprilike u to vrijeme zasađene i prve lipe. Zbog redovitog orezivanja lipe su razvile specifičan habitus.

Povijesni podaci:

Zaštićena skupina lipa ispred i oko župne crkve sv. Martina u Varaždinskim Toplicama odraz je nekadašnje tradicije sadnje drveća (osobito lipa) uz crkve i druge javne institucije. U prošlosti su se pojedinačna stabla ili grupe stabala u pravilu uvijek sadile uz okupljališta ljudi, najčešće crkve ili škole. Ta su stabla nekada bila svojevrsni orijentiri i vizualni akcenti u prostoru, dok su danas to raritetni primjerci zbog svojih dimenzija, starosti ili habitusa. Lipe su sastavni i nedjeljivi dio pojedinih naselja, ne samo u smislu vizualne prepoznatljivosti već i zbog osjećaja pripadnosti lokalnoj sredini.

Objava Lipe u Varaždinskim Toplicama – skupina stabala pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1969. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu prirode SRH br. Up/I°49-1969.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 233

Grad/općina: općina Bednja

Opis položaja: ispred župnog dvora u naselju Bednja, nedaleko od Trakošćana

Površina zaštićenog područja: pojedinačni objekt

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Točna godina sadnje lipa (Tilia platyphyllos – velelisna, rana lipa i Tilia cordata – sitnolisna, kasna lipa) ispred župnog dvora u Bednji nije poznata. Kako je gradnja župnog dvora završena 1799. godine, gotovo je sigurno da su u to vrijeme bile zasađene i lipe. S obzirom na to da je župna crkva sv. Marije u Bednji barokna građevina (iz 1802. godine) s obrambenim tornjem starijim od crkve, moguće je da je velelisna lipa zasađena i ranije. Naime, crkva koju navode crkveni povijesni izvori iz 1966. godine stradala u odronu brijega te je početkom 19. stoljeća na tom mjestu (pregradnjom i dogradnjom) nastala današnja crkva. S obzirom na na dimenzije (opseg veći od 6 m u prsnoj visini) postoji vjerojatnost da je velelisna lipa zasađena tijekom 17. stoljeća, još u vrijeme postojanja nekadašnje crkve.

Povijesni podaci:

Zaštićene lipe u Bednji su odraz nekadašnje tradicije sadnje drveća (osobito lipa) uz crkve i druge javne institucije. U prošlosti su se pojedinačna stabla ili grupe stabala u pravilu uvijek sadile uz okupljališta ljudi, najčešće crkve ili škole. Ta su stabla nekada bila svojevrsni orijentiri i vizualni akcenti u prostoru, dok su danas to raritetni primjerci zbog svojih dimenzija, starosti ili habitusa. Lipe su sastavni i nedjeljivi dio pojedinih naselja, ne samo u smislu vizualne prepoznatljivosti već i zbog osjećaja pripadnosti lokalnoj sredini.

Objava Lipe u Bednji – skupina stabala pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1963. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode NRH br. 39/1-1963.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 73

Grad/općina: grad Varaždinske Toplice

Opis položaja: u središtu Varaždinskih Toplica, na obroncima Varaždinsko-topličkog gorja, danas uz arheološke iskopine rimskog kupališta

Površina zaštićenog područja: 15,33 ha

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Perivoj je vjerojatno oblikovan početkom 18. stoljeća po uzoru na engleske pejzažne parkove, u vrijeme kada započinje intenzivniji  razvoj kupališne tradicije u Varaždinskim Toplicama. Perivoj se nekada sastojao od dekorativnog parternog vrta na mjestu današnje arheološke zone, te pejzažno oblikovanog perivoja na koji se nadovezuje parkovno-šumski prostor s vrijednim autohtonim vrstama (zajednica hrasta kitnjaka i graba). U perivoju su posađene brojne egzote, a termalno vrelo i rimsko arheološko nalazište s njime danas čini jednu cjelinu.

Povijesni podaci:

Kontinuitet naseljavanja u Varaždinskim Toplicama postoji već više od dvije tisuće godina. U 3. i 2. stoljeću p.n.e. na ovom je području živjelo ilirsko pleme Jasa, koje je na prostoru današnjih Varaždinskih Toplica (zbog postojećeg izvora termalne vode) osnovalo kupalište ili s njim povezano svetište. Kasnije, za vrijeme cara Augusta, Toplice potpadaju pod Rimsko carstvo i dobivaju ime Aquae Iasae te svoj najveći razvoj doživljavaju u 4. stoljeću, za vrijeme cara Konstantina. Termalno lječilište (u današnjem obliku) počinje raditi od 1820. godine.

Objava Varaždinske Toplice – lječilišni perivoj pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1972. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu prirode SRH br. Up/I°18-1972.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 280

Grad/općina: općina Vidovec

Opis položaja: u središtu naselja Vidovec, uz prometnicu Varaždin-Ivanec, oko 8 km jugozapadno od Varaždina

Površina zaštićenog područja: 1,46 ha

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Razmjerno mali perivoj je vjerojatno nastao u prvoj polovici 19. stoljeća, odmah nakon izgradnje dvorca. Sredinom 19. stoljeća imao je izrazito romantičarska obilježja, što dokazuje bogat i raznolik parkovni inventar koji je očuvan tek na starim fotografijama. Pored samoniklog drveća u perivoju pejzažnih karakteristika posađene su i brojne egzote, a sjeveroistočno od dvorca nekada se nalazilo i veliko jezero.

Povijesni podaci:

Dvorac je vjerojatno izgrađen u prvoj polovici 19. stoljeća, kada je posjed pripadao obitelji Bužan. Prije izgradnje dvorca postojao je vjerojatno majur, a možda i kurija. Ranije je Vidovec pripadao i grofovima Patačić, dok je kasnije prešao u vlasništvo baruna Jordis-Lohausen, koji je dogradio i preuredio postojeći dvorac.

Objava Vidovec – perivoj uz dvorac pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1963. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Zavoda za zaštitu prirode NRH br. 29/1-1963.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 69

Grad/općina: općina Veliki Bukovec

Opis položaja: u naselju Veliki Bukovec,u nizini  oko 10 km sjeveroistočno od Ludbrega, između rijeka Plitvice i Bednje (nedaleko njihova ušća u Dravu)

Površina zaštićenog područja: 11,58 ha

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Perivoj se počeo uređivati sredinom 18. stoljeća, odmah nakon izgradnje dvorca. Nastao je dijelom od postojeće šume hrasta lužnjaka s grabom, jasenom, klenom, bijelom topolom i brijestom, dijelom od livadnih površina, uz sadnju brojnih egzotičnih vrsta. Ima obilježja engleskih perivoja, a samo je manji dio ispred dvorca bio oblikovan kao ornamentalni barokni vrt. U perivoju se nalazi i jezero.

Povijesni podaci:

Već u 16. stoljeću sagrađena je u Velikom Bukovcu utvrda koja je služila kao utočište okolnom stanovništvu (od turskih pustošenja). Sredinom 17. stoljeća grof Ivan Drašković pretvorio je velikobukovečki posjed u vlastelinstvo, s plemićkom kurijom u Velikom Bukovcu. Dvorac je izgrađen sredinom 18. stoljeća i bio je omiljeno obitavalište grofova Drašković. Krajem 20. stoljeća dvorac i perivoj su preuređeni za potrebe novog vlasnika.

Objava Veliki Bukovec – perivoj uz dvorac pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".

Godina proglašenja zaštite: 1970. godine

Akt o proglašenju zaštite: Rješenje Republičkog zavoda za zaštitu prirode SRH br. Up/I°58-1970.

Registarski broj u Upisniku zaštićenih područja: 263

Grad/općina: općina Beretinec

Opis položaja: Na brežuljku oko 8 km jugozapadno od Varaždina, na odvojku prometnice Beretinec – Črešnjevo

Površina zaštićenog područja: 5,74 ha

Natura 2000 područje: NE

Osnovne značajke:

Uz dvorac Šaulovec nalazi se razmjerno mali perivoj u kojem možemo razlikovati dekorativni parterni vrt ispred glavnog pročelja dvorca, te pejzažni parkovni prostor na začelju dvorca. Perivoj je nastao krajem 19. stoljeća, dok je parterni vrt ispred dvorca formiran početkom 20. stoljeća

Povijesni podaci:

Posjed u Šaulovcu nekad je pripadao obitelji Saloczy de Šaulovec, te je 1653.g. došao u vlasništvo plemićke obitelji Kiš. U 16. stoljeću je na mjestu današnjeg dvorca postojala kurija koju je plemićka obitelj Kiš 1791. godine obnovila, povećala te pretvorila u dvorac. Krajem 20. stoljeća dvorac i perivoj su preuređeni za potrebe novog vlasnika. Od 2020. godine vlasnik dvorca postala je Varaždinska županija te je pokrenuta njegova obnova.

Objava Šaulovec – perivoj uz dvorac pojavila se prvi puta na Javna ustanova "PRIRODA Varaždinske županije".